Koliko smo blizu rodne ravnopravnosti u našoj istraživačkoj zajednici?

Pre par godina me je na nekoj konferenciji jedna inženjerka iz Engleske pitala koji je to srpski tajni recept te je procenat žena u STEM oblastima (nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika) veći nego u Engleskoj. Na momenat su mi proletele sledeće slike kroz glavu ⎯ bilo nas je oko 30% devojčica u Matematičkoj gimnaziji, moje drugarice sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu stalno su slušale viceve o tome kako se fizički od kolega razlikuju samo po roze digitronima, moje drugarice na fakultetima koje mahom upisuju žene po ceo dan su slušale predavanja od muškaraca ⎯ te sam ostala zbunjena komentarom da je naš sistem rodno ravnopravniji od onog u Engleskoj. Ponudila sam naivno objašnjenje SFRJ nasleđa i zaboravila na ovaj spontani susret, dok posle nekog vremena nisam imala priliku da vidim kako izgleda STEM statistika u Velikoj Britaniji (izveštaj za 2010. godinu). Na srednjoškolskom nivou (GCSE ispit) dečake i devojčice jednako zanimaju STEM oblasti, ali sa svakim narednim nivoom obrazovanja, procenat žena opada, dok konačno ne dođe do poražavajućih 9,3 odsto redovnih profesorki u STEM oblastima.

Ono što se najčešće zamera podacima ove vrste je činjenica da su podaci o zastupljenosti žena izmereni u jednom vremenskom trenutku na svim ovim različitim nivoima hijerarhije. Konkretno, ne zna se da li je u generaciji kojoj pripada onih 9,3 odsto profesorki zaista vladalo jednako interesovanje za STEM oblasti. Te možda sada, kada znamo da učenice i učenici jednako žele da se bave ovim oblastima, treba samo da sačekamo, i za deceniju do dve biće više žena na svim pozicijama.

Meni nije bliska ideja čekanja i zato misim da je bitno da imamo informisanu debatu i odmah i za deceniju, dve. Cilj mi je da doprinesem sagledavanju trenutnog stanja u akademskim krugovima u Srbiji, kako bismo imali sa čime da uporedimo te buduće podatke. Na graficima u nastavku predstavljeni su brojevi doktorantkinja i doktoranada (ljubičastim i zelenim stubićima) u poslednjih 5 godina na svim akreditovanim visokoškolskim ustanovama u Srbiji, razvrstani po naučno-obrazovnim poljima.

Osim u kategoriji tehničko-tehnoloških nauka, vidimo da doktorantkinje dominiraju iz godine u godinu. Značajno veći broj doktorata dodeljenih 2016. godine je posledica zakonski određenog roka za završetak doktorskih studija po starom programu, što je već opisano u ovom blogu. Ovi podaci nam govore i da poslednjih 5 godina u Srbiji doktorira više žena nego muškaraca, a slično je primećeno i u Americi za 2018. godinu, dok se u Evropskim podacima može naći da je u 2016. godini bilo više studentkinja na visokoškolskom nivou, ali više doktoranada neko doktorantkinja.

Jedan uvid u zastupljenost žena na višim pozicijama u akademskoj zajednici možemo dobiti analizom mentora prethodno diskutovanih doktorata. Mentori po Pravilniku o standardima i postupku za akreditaciju moraju biti u naučnom ili nastavnom zvanju (naučni saradnici, viši naučni saradnici, naučni savetnici ili docenti, vanredni/redovni profesori) aktivni u naučnoistraživačkom polju, te nam analiza mentora daje bar deo slike o aktivnim članovima akademske zajednice. Takođe, mentorstva studenata doktorkskih studija su nužan korak ka sticanju najviših naučnih i nastavnih zvanja (za zvanje naučnog savetnika i redovnog profesora, mada ovo varira među univerzitetima), te sve eventualne rodne razlike među mentorima mogu biti uzročnici razlika na najvišim pozicijama u hijerarhiji obrazovnog sistema u narednim generacijama.

Grafici u nastavku pokazuju broj mentora i mentorki doktorata odbranjenih u Srbiji od 2014. godine. Jaz između muškaraca i žena je produbljeniji u tehničko-tehnološkim naukama, dok je veće iznenađenje oblast društveno-humanističkih nauka gde je iz godine u godinu zapaženo upadljivo više doktorantkinja, dok na graficima vidimo jednak trend u korist mentora.

Kako je diskusija podstaknuta zastupljenošću žena u STEM oblastima, grafik u nastavku prikazuje i te odnose (u našim naučno-obrazovnim poljima to su tehničko-tehnološke i prirodno matematičke nauke). Vidimo da su STEM oblasti daleko popularnije među ženama u Srbiji, nego u zapadnoevropskim zemljama (praktično ne postoje rodne razlike na doktorskim studijama, a situacija među mentorima je znatno bolja nego u pomenutoj Engleskoj).

Mali dodatak budućim analizama doktorantkinja i doktoranada su i novi podaci o zaposlenim mladim istraživačima. Naime, prethodno analizirani podaci nam govore o studentima doktorskih studija, međutim ne znamo ko od tih studenata je zapravo zainteresovan za nastavak karijere u akademskoj zajednici, a ko je doktorirao iz hobija. Međutim, u toku 2018. godine Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je uputilo Poziv talentovanim mladim istraživačima – studentima doktorskih akademskih studija za učešće na naučno istraživačkim projektima. Na ovaj način zaposleno je 1116 mladih istraživača u prvom krugu, a zatim još 381 u drugom krugu¹. Ovaj set podataka je posebno interesantan za neka buduća istraživanja o napredovanju u okviru srpske akademske zajednice zato što govori o motivisanim mladim istraživačima koji su se od ostalih kolega sa doktorskih studija istakli i po prethodnim rezultatima (prosek preko 9.00 je bio jedan od kriterijuma poziva), ali i po svom interesovanju da se fokusiraju na naučno-istraživački rad. Grafici u nastavku prikazuju broj doktorantkinja i doktoranada primljenih u okviru pomenutih poziva. U okviru tehničko-tehnoloških nauka je primljeno više doktoranada u drugom krugu poziva, ali zbirno ima gotovo isto mladih doktorantkinja i doktoranada, dok za sva ostala naučno-obrazovna polja vlada nesumnjivo veće interesovanje među doktrandkinjama, te očekujemo da će se u naredim decenijama ovi odnosi videti i na ostalim nivoima hijerarhije.


Tehnički komentari:

Podaci o doktoratima su prikupljeni iz metapodataka NaRDuS-a koji sadrže imena studenata, mentora i svih članova komisije, naslov teze, apstrakt, fakultet i univerzitet. Doktorati su razvrstani po naučno-obrazovnim poljima u skladu sa fakultetom, koji pri akreditaciji doktorskih studija definiše polje. U situacijama kada jedan fakultet ima akreditovane doktorske studije iz više naučno-obrazovnih polja, uzimano je polje za koje fakultet ima više akreditovanih studentkih mesta. Podaci o mladim istraživačima preuzeti su sa sajta MPNTR-a.

Studenti i nastavnici su razvrstavani u doktorantkinje/doktorande i mentorke/mentore samo na osnovu imena, koristeći Genni 2.0 algoritam koji za dato ime dodeljuje jednu od tri kategorije „žensko“, „muško“ ili „-“ u slučaju uniseks imena, ili kada neko ime ne može sa visokom sigurnošću biti označeno kao žensko ili muško. Ukupno je oko 5 odsto imena nekategorizovano i ti podaci su takođe korišćeni u analizi, tj. imena su razvrstavana po poljima i godinama i dodata na grafike u svetlijim nijansama, te nam negde pomažu da shvatimo da nema rodnih razlika, a negde i uprkos ovoj neodređenosti jasno je da pripadnika jednog roda ima više.


¹ Prvi krug je bio namenjen svim mladim istraživačima koji su na doktorskim studijama i žele da se priključe nekom naučnoistraživačkom projektu, dok je drugi poziv bio samo za one koji su prvi put upisali prvu godinu doktorskih studija školske 2018/2019. godine.