Podela uloga – scenario nepoznat

Gost-bloger ODI-ja je Tatjana Marković Topalović, nastavnik fizike iz Šapca. Ovo je njen lični pogled na prvi septembar i ono što nas posle čeka.

Na korak, minut, sekund, smo od početka nove školske godine, a opet još uvek je nemoguće pretpostaviti u kom formatu će se ona odvijati u Srbiji. Preporuke Ministarstva prosvete su jasne i precizne, pa ipak teško je predvideti situaciju koja će se razvijati u školama od 1. septembra. Moglo bi se reći da su preporuke Ministarstva više laboratorijskog tipa sa namerom da se sugeriše da su potencijalne krizne zdravstvene situacije izlistane. U zemljama regiona, situacija je šarolika, čini se da se svako snalazi na svoj način. U Srbiji format rada, dolazi iz jednog centra i propisan je po svim obrazovnim stavkama. Pokušaj Ministarstva i velikog broja nastavnika se ogleda u stavu da stari format rada, bude prilagođen novoj zdravstvenoj situaciji.
Obrazovnom sistemu Srbije ne treba apdejtovanje, već resetovanje. Ono što je jasno, a preko potrebno autonomija škole i nastavnika kao kreatora obrazovnog procesa ne postoji.
Da li smo u ovom trenutku, zaista odogovorili na goruća pitanja?


NASTAVA:

  1. Imaju li deca i učenici adekvatnu opremu koja može da isprati nastavu kod kuće?
  2. Da li je svim učesnicima u obrazovanju obezbeđen jak i neometan WI-FI signal?
  3. Koliko je nastavnik autonoman u ispunjavanju svojih obrazovnih ciljeva?
  4. Da li je škola 2020 fleksibilna s obzirom na okolnosti?
  5. Kako evaluirati znanja učenika u prethodnih 6 i u narednih 6 meseci?
  6. Da li nam trebaju sva prethodno ustanovljena pravila u školi, ili ipak treba da postavimo druge prioritete u periodu pandemije?
  7. Šta ćemo raditi ako ovim novim apdejtovanim sistemom obrazovanja već u prvim nedeljama izbacimo iz „igre“ 10 hiljada (igrača-učenika, nastavnika, roditelja…) Ko će voditi obrazovanje u zemlji? jer rezervnih igrača nema
  8. Da li smo svesni da će polovine odeljenja pratiti polovinu nastave u režimu časa koji je skraćen za jednu trećinu?
  9. Da li je sugerisano odvijanje nastave na otvorenom uz poštovanje preporučenih mera

MERE:

  1. Mogu li se deca zaista distancirati onog trenutka kada nastavnik završi čas?
  2. Iz kakvih sredina i sa kakvim problemima uzorokovanim Covidom-19, dolaze učenici u školu?
  3. Da li smo svesni da učenici koriste prevoz, kreću se u različitim sredinama, te je nastavnik (bez pravih mera zaštitite) mnogo više izložen nego što bi morao/mogao da bude?

PSIHOLOŠKI FORMAT:

  1. Umemo li da partnerski živimo sa svojim strahovima?
  2. Možemo li da budemo podsticajni i optimistični ukoliko je ispred nas neizvesnost?
  3. Koliko su naši učenici pritisnuti viškom informacija i koliko su one pouzdane?
  4. Postoji li jasno definisan protokol školskog tima koji bi dao psihološku podršku, nastavniku, učeniku, roditelju, direktoru?
  5. Koliko smemo ili ne smemo da se plašimo?
  6. Možemo li učenicima i roditeljima da obezbedimo opuštenu i relaksiranu situaciju u kojoj će sticati znanja i veštine 21. veka?
  7. Da li je obezbeđena on-line nastava deci koja su iz siromašnih, seoskih i romskih sredina? (20%)
  8. Koja su to nova znanja i veštine koja ćemo razviti kod učenika u trenutku kada je ceo svet stao za momenat da „UDAHNE“?
    21 pitanje za 21. vek roji se u glavi svakog drugog nastavnika, gde god da radi i predaje…
    Zapravo, sve nedoumice možemo zameniti jednim suštinskim pitanjem: Imamo li sveobuhvatnu i preciznu STRATEGIJU za ono što nas čeka?
    Bez obzira na trud Ministarstva (koji je neosporan), veliki broj nastavnika će zaključiti da strategije nema, da su prostori kreativnosti, inventivnosti i autonomije nastavnika zatvoreni (tu se pre svega misli na vananstavne aktivnosti) i da je sistem samo u pokušaju prilagođavanja sa namerom da se vrati na staro.
    Porazna činjenica za mnoge nesklone promenama je da STAROG VIŠE NIKADA NEĆE BITI.

Charles Darwin je pre 150 godina zapisao:
„It is not the strongest of the species that survive, nor the most intelligent, but the one most responsive to change“
(Nisu opstali ni najjači ni najinteligentniji, već najprilagodljiviji).
Umemo li?